Svjedočanstva

Fr. Ignazfra Ignaz Domej

Rođen sam 1957. u Celovcu (Austrija). S druga dva brata sam odrastao na seoskom imanju naših roditelja u Rinkole kod Bleiburga. Kao mali dječak želio sam postati svećenik. To sam osobito osjećao dok sam ministrirao za vrijeme sv. mise. S tom namjerom su me roditelji poslali u novu slovensku jezičnu gimnaziju u Celovec. U zadnjem razredu gimnazije je ova unutarnja nakana, da postanem svećenik, sve više blijedila. Nakon mature sam se odlučio za studij elektrotehnike u Beču.

Uskoro sam primjetio da u studiju elektrotehnike, ne nalazim ono što sam tražio. Ipak sam studirao dalje, jer sam započeto htio završiti. Kako bih financirao završni dio studija, radio sam kao tehnički crtač. Studij sam završio kao diplomirani inženjer odsjeka za industrijsku elektroniku i regulacijsku tehniku. U to vrijeme sam unutarnju prazninu ispunjao mudrostima i tehnikama meditacije istočnjačkih religija.

Putovanje u Međugorje, gdje se navodno Gospa ukazuje šesteroma djece, je u potpunosti promjenilo moj život. Sasvim jasno sam osjetio Božji poziv, da ga potpuno slijedim. Za vrijeme jednog euharistijskog slavlja sam sasvim jasno osjetio: Gospodin me zove! Trebam ga potpuno slijediti! Molio sam i postalo mi je jasno, da se trebam staviti na raspolaganje za svećenički poziv. To sam odmah povjerio svom mjesnom biskupu dr. Egonu Kapellariju i započeo studij teologije u Beču. Da bih financirao studij radio sam kod Siemens-Wien.

U to sam vrijeme sve češće bio pozivan držati predavanja o Međugorju i tamo voditi hodočašća. Mnogi ljudi su tražili pomoć i savjet. Slijedilo je intenzivno vrijeme rada.

Početkom Marijanske godine 1988. sudjelovao sam na počecima zajedničkog života nove franjevačke zajednice u Italiji, koja je nastala iz molitvenih grupa iz Međugorja. U Beču sam završio studij teologije i 27.6.1998. u Gurku (Koruška) zaređen za svećenika.

 

Sr. Danicas. Danica Lesko

Rođena sam 1940. u selu Blatnica u Bosni i Hercegovini. Imala sam šestoro braće i sestara. Moje mlađe sestre blizanke su rano umrle, a otac nam se nije vratio iz Drugog svjetskog rata. Naša obitelj je bila jako siromašna. Moja majka je ostala sama s nama djecom. Radi toga sam morala već rano pomagati u kućanstvu i čuvati braću i sestre. Voljela sam se moliti, ići na sv. misu i na vjeronauk. Željela sam postati redovnica. Ali već u mladim godinama sam morala zarađivati za obitelj. S 18 godina počela sam raditi u jednom poduzeću i tamo uskoro postala kuharica. Kada se godine 1981. Gospa ukazala u Međugorju, počela sam više moliti i čežnja za posvećenim životom se opet probudila u meni. Više sam molila i jednoga dana sam osjetila da me Bog želi kao redovnicu u jednoj zajednici. Molitvena skupina iz Međugorja, u kojoj sam bila, pomogla mi je odgovoriti na ovaj poziv. Sada u našoj Zajednici imam opet veliku obitelj, za koju se mogu brinuti kroz molitvu i rad.

 

Sr. Ivanka s. Ivanka Vasilj

Rođena sam 1967. u Ljubuškom (Bosna i Hercegovina). U Međugorju, gdje sam odrasla sa svojom obitelji, bila sam vrlo sretna. U obitelji sam prvi put iskusila Boga, ali na život u samostanu nikada nisam pomišljala. Željela sam postati liječnica i tako pomagati ljudima. Zato sam se odlučila za srednju medicinsku školu smjer medicinski laborant.

Kad sam imala 13 godina, u mom rodnom mjestu se šesteroma mladih moje dobi ukazala Majka Božja. Ovaj događaj je opečatio cijeli moj život i postupno moj životni poziv. Otkrila sam ljepotu i snagu molitve i počela Isusa stavljati u središte moga života.

Polako se produbio moj odnos prema Bogu i iskusila sam da me svjetovne stvari ne mogu usrećiti. Osjećala sam se neizmjerno ljubljenom od Isusa i Marije i spoznala da me samo Bog može učiniti potpuno sretnom. Ali On je trebao moj „Da“. Više godina sam molila u tišini svoga srca i razmišljala o svom pozivu.

Nakon završenog školovanja odlučila sam postati redovnica. Mom prvotnom pozivu da pomažem ljudima, vjerujem da sada kao redovnica mogu na najbolji način odgovoriti: nastojim ljude voditi k Isusu da ih on izliječi. To me ispunja radošću i zadovoljstvom.

 

Fr. Michele fra Michele Pezzini

Rođen sam 1962. u Brescia (Italija). Svoju mladost sam proveo u Predore. Poslije srednješkolskog obrazovanja sam radio u obiteljskom turističkom ugostiteljstvu. Godine 1986. iskusio sam na osobit način vjernost i milosrđe Božje. Doživio sam spasiteljsku moć imena Isusova nad zlom, grijehom i smrću. Postalo mi je jasno da je moje otkupljenje plod Presvete krvi Kristove. Iz ovog iskustva je u meni izrasla želja da i drugim ljudima približim ovo iskustvo.

Kroz prijateljstvo s jednim ovisnikom od droge, kojem sam pomagao u njegovoj napuštenosti, prepoznao sam „siromašnog i raspetog Krista“. Na osnovu ovoga iskustva odlučio sam se svoj život staviti u službu Gospodinu i živjeti celibat, kako bih bio blizu najmanjima.

Godine 1989. uputio sam se u Međugorje, s namjerom da ova životna odluka u molitvi s Marijom dobije sadržaj. Za vrijeme kupanja na jednoj rijeci, spasio sam prijatelja, koji se utapao. Kroz ovo dramatično iskustvo duboko sam shvatio Božji poziv upućen meni osobno: pomagati ljudima, jer ih Bog želi spasiti.

U Međugorju sam osjetio u molitvi da Gospodin treba ljude, da bi svoju milosrdnu ljubav preko sakramenata darivao grešnicima. To se ticalo mene osobno. Početak studija teologije je bio odgovor na ovaj poziv Gospodnji.

Na nedjelju Milosrdnog Isusa 2004. ređen sam za svećenika u mjestu Straden (Austija).

 

Fr. Hannesfra Hannes Saurugg

Kao najstarije od troje djece rodio sam se 1972. u Feldbachu (Austrija). Odrastao sam u jednom malom mjestu, koje pripada župi Gnas.

Godinu dana nakon završenog zanata (ličilac) promjenio sam zanimanje i otišao sam raditi u tvornicu automobila Eurostar u Grac. Tamo sam radio na traci kao autolakirer. Već u mladosti me je uvijek iznova privlačio sport. Počevši od nogometa, preko moto-crossa do biciklizma, kojim sam se uspješno i vrlo intenzivno bavio. Moje oduševljenje za biciklizam je bilo daleko veće od oduševljenja za Boga i Crkvu. Tako sam se sve više i više udaljavao od Boga i Crkve. Nedjeljne biciklističke utrke su mi bile važnije od sv. mise.

Hodočašće u Međugorje u posincu 1998. je do temelja promijenilo moj život. Iskustvo milosrdne ljubavi Božje, koja mi se osobito očitovala u sakramentima pomirenja i euharistije, je prouzročilo ogromnu prekretnicu u mom životu. Istovremeno je to bilo moje obraćenje. Od tog trenutka počeo sam tražiti Boga i pitati se što je volja Božja za mene. Dana 6. ožujka 1999. sam posvetio svoj život Majci Božjoj.

Nekoliko mjeseci kasnije, dok sam radio na traci u tvornici, pročitao sam u jednom časopisu slijedeću rečenicu: „Želis li Majci Božjoj pomoci dovoditi ljude Kristu?“ Potom sam ostavio sve, što mi je do tada bilo dragocjeno: djevojku, obitelj, posao, zavičaj i biciklizam.

Tako sam u jesen 1999. ušao u franjevačku redovničku zajednicu „Marjia, Kraljica mira“, koja je tada imala svoje sjedište u Donjoj Austriji. Godine 2000. sam osjetio poziv za svećeništvom. Zajednica me je posalala na studij teologije u Heiligenkreuz. Godinu dana kasnije je Zajednica otvorila novu kuću u Štajerskoj (Austrija), nedaleko od moga zavičaja, tako da sam slijedeće dvije godine nastavio studij u Gracu. To je zbog svakodnevne vožnje autom bilo vrlo naporno. Trenutačno studiram teologiju na Bečkom sveučilištu i živim u našoj Zajednici u samostanu Maria Lanzendorf.

 

Sr_Gertrudes. Gertrude Reininger

Rodila sam se 1947. u Kühneggu (Austrija). Kad sam imala 19 godina udala sam se. Moga muža Franza i mene je Bog obdario sa četiri kćerke i naša obitelj je živjela u Dietersdorfu. Moj muž je umro 2002. Nakon jednog molitvenog seminara Bog me je probudio na novi život u vjeri. Puna radosti znala sam, Isus je taj koji me zove. Duh sveti puše gdje on hoće i kada on hoće. Shvatila sam, da bih slijedila ovaj poziv trebam moliti, ići na svakodnevnu sv. misu i čitati sv. pismo. Po svojoj milosti i ljubavi Bog je pozvao mene, neznatnu ženu sa sela u šezdesetoj godini života, na redovnicki život. Znam, ljudskom razumu to nije lako shvatiti.

Početkom 2003. godine ušla sam u postulaturu u franjevačku zajednicu, u kojoj me Božja ljubav i sigurnost nose. Sada sam pod zaštitom Kraljice mira. Nemam ništa, a ipak imam sve.

 

Fr. Martinfra Martin Schreiner

Zovem se Martin Schreiner i rođen sam 1977. u Gracu (Austrija). Odrastao sam na obiteljskom seoskom imanju u Hitzendorfu kod Graca. Završio sam zidarski zanat i živio površnim životom, koji me nije ispunjavao. Prije nekoliko godina sam za Božić dobio knjigu, u kojoj me na osobit način dirnula molitva sv. Franje, koja kaže: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira.“ Počeo sam više moliti i čitati. Također sam išao češće u crkvu i počeo ponovno ići na sv. misu. Od jednog prijatelja sam dobio kip Majke Božje. Nakon nekog vremen sam osjetio u sebi želju za redovničkim životom. Budući da je jedan rođak već živio u samostanu, tamo sam proveo nekoliko dana. Medutim, Providnost me je dovela do Fatimakapelle i ovdije sam ušao u franjevačku zajednicu.

 

Fr. Clemensfra Clemens Brecher

Makon završene osnovne škole, sam pohađao višu tehničku školu (smjer strojarstvo, tzv. HTL), te sam 1999. maturirao. Slijedila je civilna služba vojnog obveznika, a narednih 6 godina rad u struci u raznim tvrtkama.

Moj duhovni put je bio pripremljen kroz moje roditelje i baku i djeda, ali je ozbiljno započeo nakon jednog molitvenog seminara 2001. godine. Postao sam svjestan posljedica predanja svoga života Isusu. Neko vrijeme sam razmišljao, a potom sam se za taj put i odlučio. Od tog trenutka sam pomagao na tom molitvenom seminaru. Kroz to je rasla moja povezanost s vjerom. Godine 2002. se osnovala molitvena skupina u mom rodnom gradu, koja je kroz duhovne poticaje, a osobito kroz prijateljstva iz molitvene skupine, trajno obilježila moj duhovni život. Zahvaljujuci hodočašćima u Schio (Italija) počeo sam svakodnevno moliti krunicu. Preko Opus Dei sam iskusio duhovno vodstvo i značenje svakodnevne sv. mise. Kod mnogih zajednica i redova, koji rade s mladima, skupljao sam iskustva i bio osnažen. Na duhovnim vježbama u pustinji, koje su trajale dva tjedna, postalo mi je jasno da moj put nije brak. A u Međugorju 2006. sam dobio poziv za franjevački put. Ubrzo potom sam stupio u Zajednicu.

Suživot s mojim sestrama i braćom mi uvijek iznova pokazuje moje slabosti i jakosti. Istovremeno doživljavam milosrđe Božje i sestara i brace u Zajednici.

 

Sr. Renates. Renate Fischer

Kao četvrto od petero djece rođena sam 1985. u Bad Radkersburgu. Kad sam imala šest godina počela sam ministrirati svake nedjelje na misi. Ali ipak nisam nikad pomišljala postati redovnica.

Nakon razvoda mojih roditelja i više preseljavanja, povezanih s promjenom škola, zapala sam pod loše utjecaje. Kad sam imala 14 godina, majka me je na poticaj mjesnog župnika, poslala na jedan susret mladih. Na kraju tog tjedna spoznala sam sasvim jasno u svom srcu: Isus me ljubi. On me vidi, poznaje me i prihvaća.

Tako sam počela svoj život nanovo oblikovati, dala Isusu i Mariji stalno mjesto u svom srcu i aktivno sudjelovati u životu Crkve. To se ostvarivalo kroz redovito pohadanje sv. mise, suradnju u župi i aktivnosti u Marijinoj legiji.

Kad sam postala dipl. medicinska sestra, radila sam u regionalnoj bolnici u Gracu. Rad me je ispunjavao velikom radošću, ali sam u srcu osjećala čežnju za nečim višim u životu. Ova čežnja za posvećenim životom je bila sve jača u mom srcu. Zbog toga sam ostavila službu u bolnici, kako bih ovdije u Zajednici služila ljudima koje susrećem.